Balada o Vitezu od Nevera
13.02.2006., ponedjeljak
VITEZ ODGOVARA:
|
Osmjeh mi lice ogrije kad cuh kako junacko srce u plodu mojih mosnica bije! daleko sam draga opet u ropstvo padoh stigla me kletva shaloma, zidova splitskog sto mu ceru rujnu od zlog carobnjaka bolonjskog izbavit ne uspjeh... bacivsi cini on rece: Nek tvoja sloboda sto je shalom otkupi ko voda iz razbijenog krcaga istece nek te stigne bozja pravda sto starom starcu ceru milu iz zlijeh ruku ne iskupi i tako se desi da naidju zlodusi kabalski znani kao Urnebesi oko mene oni vrtlog stvore i sa gospom bogumilskom - vjesticom crvenom stadose da se bore kad je savladase u vrtlogu me sa zemelje bosanske ponesose visoko u zrak i spustise na Barski ropski pazar dok je polako padao mrak Sada u galionu gusarskom veslam i ne vidim ni sutona ni zore rame uz rame sa crnim gigantima sto ih otese iz daleke zemlje afrikanske gdje rastu cudnovate gore... sad galiot obicni ja sam bez proslosti i buducnosti |
13.01.2006., petak
GOSPA DOMINA ZBORI:
|
Mjeseci prodjose, viteze mili od Vas mi ne stize nikakva glasa poruku saljem Vam po dobroj vili ako ste zivi, ne cekajte casa... Na mojim rukama cedo je Vase junacka krv vec mu zilama kola mrak ni oluja njega ne plase ne poznaje straha, ne poznaje bola. I ovu tugu koju zbog Vas cutim pogled na njega mi ucini blazom i skoru slobodu u srcu slutim iako zivim pod stalnom strazom. Al' ova cudna sumska stvorenja koja se klanjaju Vasemu sinu i zele da im zlu sudbu mijenja za njeg su spremna mahom da ginu. Nije nam lose, svega imamo al' ko da meni to ista znaci kad jedno pitanje postavljam samo: hoce li moja ljubav me naci? |
09.12.2005., petak
VITEZ ODGOVARA:
|
Blagosiljam utrobu sto izrodi najljepsi pupoljak na danasnji dan! Proklinjem boge sto mi dadose ovaj ruzan san! Radovati bih se htjeo, cvoju dragu na rodjendan cjelivati Slusati srce svog nasljednika sto pod njenim srcem kuca Milovanjima i sumskim cvijecem ih zajedno darivati Al' od zle sudbine se moramo skrivati - opet nas je rastavila dal' i dalje zivi ne znam, dal' srce mog jedinca sina kuca dal' se i dalje kao sirotica od nemila do nedraga smuca Prevrnuo bih svaki kamen, svaki list sumske gore da nadjem sto mi je na ovom svijetu najmilije da pobijem njihove zlotvore ali avaj moje tjelo u nemci lezi , iz njega umalo istoci sva zivotna snaga kad se pojavi Gospa Bogumilska, vjesticja zastitnica moja draga. Sada mi rane vida ali mi se mrena smrtna sa ociju jos ne skida. Bogovi cuvajte mi sina i moju vrlu gospu cim mi se snaga u udove vrati dusmani sto ih zatocise bez glava ce ostati Sada samo pustam urlik bola, cujte ga preko sedam mora i sedam gora Urlik je to vuka sto ga sedam sulica prosvira i na snjegu nemocan lezi ... dok se zivot iz njegovih ociju gasi vidi kako mu vucicu dragu prate po svjezem tragu Da joj jazbinu nadju i vucice male pobiju kao od sale Cujte ovaj urlik dusmani , nek vam se od njega koza jezi, uskoro dolazim i kao andjeo smrti naci cu do jednog svakog zlotvora kad vide moj gnjev nitko nece ni pomislit da bjezi svaki ce zlocinac skupo tada platit sto mi dragu i cedo ote i lisi me moje najvece zivotne ljepote. |
08.12.2005., četvrtak
GOSPA DOMINA ZBORI:
|
Vec dugo od mene ne custe glasa jer vezase mi noge i ruke vec mislih polako nema mi spasa pa i da prekratim ove muke... ... Kada jednoga dana u zoru k meni se cudno bice privuce dok zlikovci spavase u logoru iz srebrnih korica sablju izvuce... ... i konope moje presijece u trenu za ruku me uze, u sumu odvede tad mracnu mi sumsku pokaza sjenu gdje i druga bica slicna mu sjede. Rekose: "Davno je pisano bilo, da ce nas suzanjstva oslobodit maleno dijete sto nam se snilo i koje ces krajem proljeca rodit." "Ta kakvo dijete, ovo je greska, ja viteza imam, a drugih se gnusam," dok starina sumski samo se smjeska i rece da ga pazljivo slusam: "Ti nosis cedo viteza svoga al sudba vas je rastavit htjela da vaseg sina malenoga dovede do naseg sumskog sela. I zloduha sto nas suznjima drzi on svojim ce mocima otjerati on rodit ce se od munje brzi moc nevidjenu mu nebo ce dati." "Nikad" povikah, "ne dam vam dijete" al' strelica me trefi u trenu dok posljednje misli k Vama mi lete osjecam da me odnose snenu. |
06.12.2005., utorak
VITEZ ODGOVARA:
|
Oj zli bozi prokleti bili! sto okrutno me u blato baciste nakon sto ste me srecom ludom u noci bez kraja opili! Sulica samostrelska mi kroz misku otputova i za drvo me prikova na njega se samo caskom prije naslanjah pravec ljubavno gnjezdo za draganu svoju a sada Crnom Kralju u goste se spremam Avaj, s dvije sulice podmukle iz zasjede smaknut , umjesto u junackom boju Krici moje drage sto se kroz sumu uz topot kopita udaljavaju vise bole nego sulica sto mi se u grudi onkraj srca zari i sto mi naglo izbrisa osmjeh sa srecom opijenog lica Dosao je cas meni umirati jer izlaza iz situacje ove ne vidim dok zivot mi grimizni iz grudiju junackih polako istjece neko ce moj cvjet djevicanski mjesto mene brati Ali ubrah ga barem jednom, u jednoj noci sto trajase citavu vjecnost Sada mogu mreti, kada tjelo moje srecu bozansku spozna koja sudbu kletu ucini vrijednom |
05.12.2005., ponedjeljak
GOSPA DOMINA ZBORI:
|
U narucju Vasem sklupcah se milo i samo ljubav beskrajnu ćutim k'o gnijezdo sigurno Vase je krilo al', avaj, novu nevolju slutim. Drz'te me cvrsto, topot se cuje i divlja vriska zlih razbojnika sve su nam blize, vidim po zlu je i molim usne da ne puste krika. Zar sve o cemu mastah i snivah da istopi se u ovom trenu zar zaludu se nesreci skrivah i ne izbjegoh ruku njenu? Evo ih, tu su i ostra strijela probode Vas u junacke grudi po meni proli se krv Vasa vrela onda me otese ti divlji ljudi. Da prezivite nebesa molim probat cu pobjec od zlih otimaca i zapamtite samo Vas volim nek snadje ih ostrica Vasega maca. |
04.12.2005., nedjelja
VITEZ ODGOVARA:
|
Ko nabujali izvor planinski sto u proljece prevrnu svaki kamen na svom putu, i kroz svaku prepreku prolaza nezaustavljivo nadje hrleci niz padine vrletne da se sa rijekom srebrnom sretne tako sad moje tijelo utjece u Njeno i mjesa se s puti mirisljavom, mekom i bijelom, sazdanom od vilinske gradje Tako sam ja sada potpuno njen tako je ona moja za vjeke vjekova Konacno se sretosmo, nakon duga puta Ona kresivo a ja plamen i ponovno postadosmo cijeli nase duse sjedinjene, ne isprepletene neg' stopljene Tako sam ja sada potpuno njen, tako je ona moja za vjeke vjekova Svoje blago konacno pronadjoh, i da svi kralji sjajni cijelog svijeta ponude mi svoje zemlje ja im kazem neka njima njihno blago, neka njima njihov svijet, ja se utopih u zanosu bozanskom meni sija moje sunce, ja uzbrah najljepsi cvijet |
03.12.2005., subota
GOSPA DOMINA ZBORI:
|
Dosli ste, disem, otvaram oci Dok drze me Vase snazne ruke Donijeste sa sobom carobne moci i spasiste me od smrtne muke. Ne mogu Vas se nagledat, sutim Oh, mili, vjecnost prodje cijela Jos hladnu zimu u dusi cutim Tu sto mi zivot ote iz tijela. I ne znam je l' san ili je java Vas cjelov sto me ljubavlju grije Mozda i dalje snivam i spavam Mozda se nista desilo nije. Svaki Vas poljubac tijelo mi krijepi Svaki Vas dodir jos snage mi daje Molimo sudbinu, viteze lijepi Da ovaj tren nam zauvijek traje. |
02.12.2005., petak
VITEZ ODGOVARA:
|
Kad izustih pitalicu Svebor kriknu: Sto je ovo?!Kakvu mi to pitalicu dade Takvu zagonetku nikad nisam cuo, ja koji znadem sve zagonetke pod kapom nebeskom! To rece i gorko plakati stade a ja mahom u zlatnu bocicu od rusalke morske stadoh skupljat svaku suzu gorku sto se caru zmajskom prikrade Kad zadnje zrno pjeska u satu pade, objavih da je vrijeme da mi se obecana nagrada dade. Trazi sto zelis viteze- ja ti obecah ispuniti zelje dvije rece zvijer plamena a ja rekoh - Meni je dosta zelja jedna jedina! Nosi me na krilima svojim zmajskim mojoj dragoj sa usnama rajskim, da joj kazem da jos cas smrtni dosao nije Letjasmo tako noc cijelu, prvo preko mora a zatim preko devet gora i kad vec osjetih drhtaj i umor u zmajskom tijelu konacno sletjesmo u sumu sjevernu i ja ugledah moju divnu gospu Dominu vjernu. kao kip mramorni na proplanku sumskom ona bijela i hladna lezase lijepa poput vile izvorske usred mirisnog cvijeca na jastuku od lisca glava joj pocivase a oko nje krijesnice svjetlise poput stotine svijeca Kad je tako bijelu i nepomicnu vidjeh ocaj mi se u srcu stade budit i ja bogove poceh kudit: O sudbino okrutna -zar sam zakasnio? Sta uradiste zlotvori od moje divne drage, Zar je presla od Crnog kralja prage.... A onda glas vilinski zacuh vedri: Ziva je jos , ali dugo nece ne casi ni casa, samo joj suze zmajske daj ako zelis dozivjet sa svojom djevom jos srece i osjetit njen poljubac cedni... Kad joj iz bocice zlatne, zmajske suze na usne ispraznih na njenim se obrazima pojavi trag boja rumenih Dah joj se vrati a ona svoje plave oci stade otvarati U poljubcu beskrajnom sada drzim njene usne medne kao pijan ja sam , opijen od srece i od puti njene cedne |
29.11.2005., utorak
GOSPA DOMINA ZBORI:
|
Dok lezim ovdje, ko kamen hladna a zivot tiho kopni iz mene primice mi se zvjerad gladna cekaju dusu da iz tijela krene. Hodite mili, dodjite brze jer KISA je odgovor koji vam treba kad cujem da Gromobrz veselo rze znat cu da dusa mi nece put neba. Ja nadam vam se posljednjim dahom i zadnjim treptajem oka vas trazim trcite, viteze, dodjite mahom da na vasim rukama tijelo snazim. |